
Nedelja 17.02.2008... narod je najbolje zna kako se osećao tog dana...Složna i snažna, radna i vredna Srbija je ostala bez svoje desne ruke. To nas sve jako boli... i zauvek će ostati velika rana duboko uronjena u epitel naše nacionalne svesti. Kosovo je srce našeg srca.
Znamo kako je narod podneo ovaj šok, ali da li ste se zapitali
Životinje su podivljale zbog proglašenja nezavisnosti Kosova!
Slonovi su mlatarali svojim surlama i izbacivali izmet pred posetiocima, nilski konj je besno ržući uranjao i izranjao iz vode kao da želi da kaže: "Zašto ste nam uzeli Kosovo?" Takođe, i on je deficirao i svojim repom raspršivao fekalije na sve strane u znak svog žestokog protesta i time pokazivao životinjsku neposlušnost koja je duboko utemeljena u građanskim normama savremenog državnog uređenja.
Medvedić Knindža je bio van sebe. Njega je kosovska kriza najviše pogodila. Bezglavo se zaletao i udarao u rešetke kaveza. Bacao je kamenice na obližnji šalter i metlom koju je ukrao od čistačice udarao je posetioce u zološkom vrtu koji su došli iz inostranstva. Jednoj holanđanki je čak razbio glavu. Tu ga je Vuk Bojović smirio, toplim zagrljajem i sedativima.
Crnac koji je već duže vremena paušalac u Beo zoo vrtu je stoički podneo jednostrano proglašenje nezavisnosti južne srpske pokrajine. Sedeo je miran, skamenjen u svojoj kućici koja je namenjena njemu, i jeo je banane. Nepomičan kao totem, on je samo gledao u pravcu Kosova i ispuštao zvukove tuge specifične za njegovu vrstu.
Jedino su žirafe koje su dovedene iz Amerika bile ravnodušne. Nadmeno sa visine, žvakale su slamu pokošenu sa srpskih pašnjaka, kao da ih nije bilo briga.
Životinje nekad osećaju više nego ljudi. Ta naizgled nesvesna bića znaju kad im neko uzima 15% teritorije, znaju to mnogo bolje nego naučnici ili političari. Sve ove životinjske vrste koje smo nabrojali predstavljaju samo mali deo slagalice koja se zove Životinjsko carstvo, carstvo koje nikad neće zaboraviti Kosovo. Jednostavno ta teritorija je označena kao srpska.