Sunday, July 22, 2007

Uticaj pobede Marije Šerifović na Eurosongu na jačanje četničkog pokreta u Srbiji !


Velika tema koja nikog ne ostavlja ravnodušnim! Da li je slučajnost što je četnički pokret toliko ojačao od Marijine pobede? Da li je to povezano sa njenim porodičnim stablom? Koliko je četnički lobi uticao na pobedu? Zašto baš MOLITVA? Za koga je ta MOLITVA? Da li je istina da je tekst molitve napisao lično Draža Mihajlović dok je bio u pritvoru pred pogubljenje? Da li je istina da je Čiča Draža svoju molitvu posvetio Bogu ili je možda imao nastrane emotivne ambicije prema osobi istog pola ? Odgovore na ova i još mnoga druga pitanja nađite uskoro na ovoj web stranici, u našem i vašem omiljenom AURORA magazinu!

Wednesday, July 18, 2007

KONAČNO REŠENJE ROMSKOG PITANJA ! JEDNAKOST ZA JEDNAKE - NEJEDNAKOST ZA NEJEDNAKE !


Duboko potreseni patnjom romskog entiteta, redakcija AURORA magazina u saradnji sa bliskim saradnicima magazina i Republičkim fondom za socijalnu inicijativu i ostala pitanja, je odlučila da pokrene svesrpsku debatu na ovu bolnu ali ipak sveprisutnu temu.
Koliko vam se samo puta desilo da vam neki mali umazani Rom traži dinar ili nešto da jede? Koliko puta ste ispred Crkve Svetog Marka dali dinar nekoj ubogoj romskoj starici koja vas je onako uplakana molila za milost božju? Takve stvari ne treba da se dešavaju u 21.veku. Moramo stati na put celoj ovoj agoniji! Zar ne bi bilo lepše da vaš novac bude samo vaš, da ne morate da ga nikom dajete, pogotovu ako taj neko ne čini ništa korisno s tim novcem.
Da ne bude zablude Romi su divan narod, talentovan, plemenit i hrabar. Tamna koža i crni konji su njihovo obeležje! Ali istini za volju, da li vam se nekad desilo, bilo kad, da je neki Rom od vaših para otišao da kupi slikarsko platno ili glinu za vajanje? Mislite o tome.
"Ova debata treba da bude zasnovana na humanističkoj etici koja počiva na egalitarnom i individualističkom shvatanju pravde u praksi, na kojima je utemeljena čitava naša zapadna civilizacija iz koje izviru sve etičke teorije koje je stimulišu" Vojislav Koštunica, 17.07 2007 , izjava data AURORA MAGAZINU povodom pokretanja već pomenute inicijative.
Sve ste čuli, sve ste videli dajte vaš komentar. Pritisnite dugme comments ispod ovoga teksta i ukucajte preko tastature vaš pisani komentar... i zapamtite:
JEDNAKOST ZA JEDNAKE - NEJEDNAKOST ZA NEJEDNAKE!

SENZUALNO ! Samo za AURORU - Najnovija kratka priča "HULIO" poznate domaće književnice ANABELE BASALO !


Hulio je bio iz Španije. Hulio... Kakav je muškarac bio taj Španac! Kada je Bog delio ramena ljudima, Hulio mora da je dva puta stao u red! Imao je snažne dugačke ruke, potpuno gole, bez dlaka, i oči su mi bile samo malo više približene - to mu je davalo uvek zamišljen izraz lica. Hulio je lepo govorio engleski, uvek je znao kako da postupa sa damama i uvek je imao cigaretu u ustima. Taj čovek je znao da legne u krevet sa zapaljenom cigaretom među usnulim usnama; ali znao je taj šta radi - svaki put bi cigaretu završio u snu, izbacio poslednji dim i uredno je ugasio u pepeljaru kraj kreveta. Naš krevet je bio veliki i prostran, baš kao i Hulio. Kada je bio mali, Hulio je zajedno sa svojim mlađim bratom trenirao fudbal. Ali na jednom treningu, Hulio se saplete o loptu, pade i slomi oba nožna zgloba. To je, naravno, značilo kraj Huliovoj fudbalskoj karijeri, bar tako su svi mislili. Oh, kako im je on pokazao!
Vratio se na teren jači i snažniji nego ikada, ponovo počeo da pobeđuje i za nepunih godinu dana je osvojio Kup Španije. Naravno, Hulia to nije moglo zadovoljiti, on je uvek hteo više, možda zato što u suštini nikada nije voleo nikoga sem samoga sebe, a možda zato što je imao onaj žar u očima.
Hulio me je naučio da plešem, da se smešim psima, i nemojte se smejati - kako da kuvam. Možda bi se moglo reći da sam pre njega bila osrednje loša kuvarica, ali taj čovek me je pretvorio u majstora. Hulio je bio majstor. Ako bi čuo da je negde na krovu pukao crep, eto njega sa čekićem i ekserima u ustima, ako bi video i najmanju, najbeznačajniju fleku na našim tapetama - Hulio bi skočio da je obriše, ako bi - bilo šta -eto njega spremnog: visokog kolosa crnih obrva u kecelji, sa testerom u rukama, olovkom iza uva.
Voleo je svoju zemlju. Govorio je da je Španija bila uzor Bogu kada je stvarao Raj, i bogami, ne možete mirne duše reći da nije u pravu. Španija - to je magija, zanosne žene u crvenim haljinama, matadori, slano more, sirevi i vina. Hulio je prvo morao da upozna svoju zemlju da bi shvatio sebe. Odrastao je u mnogobrojnoj siromašnoj porodici u predgrađu Madrida. Od petnaestoro dece on je bio najstariji. To je za njega bilo prokletstvo sa jedne strane, a teret sa druge strane. Uvek se ta podvojenost prelamala u njegovoj ličnosti, i kada biste ga nekada pogledali u svetlosti sveće, mogli biste se zakleti da je to drugi čovek. Hulio je igrao karte koje su mu podeljene i zaposlio se u cementari u kojoj je radio šesnaest časova dnevno ne bi li izdržavao svoju veliku porodicu. Uveče, posle napornog posla koji se sastojao od kopanja cementa lopatom, Hulio bi se istuširao, obukao svoje sjajne cipele od crne kože i klisnuo u bleštave svetlosti Madrida. Tada je u gradu držao večernje tečajeve plesa i kopao rečima i pokretima dublje nego što može lopatom - pravo do srži ženskih srdaca. Žene su bile lude za Huliom, a muškarci su sa grčem na usnama izgovarali njegovo ime - ali se uvek moglo uloviti skriveno divljene u njihovim očima. Istina je da su ga svi voleli. Svako ko bi ga sreo, odmah bi ga zavoleo. Tako je Hulio došao tamo gde je došao. Najzad, Hulio je ostvario svoj dečački san - uspeo je.
Ja zapravo nikada nisam upoznala Hulia. Mislim da niko nikada nije upoznao Hulia. Mi biramo da on postoji, ali mi ne želimo stvarnost, mi uvek bežimo od nje. I nije li istina da svako ima svog Hulia? Možda Hulio i nije neko drugi, možda je on deo nas samih, onaj deo na koji smo zaboravili, ali bez kojeg ljudska osećanja nisu moguća.

DIGITALNA ANA - FELJTON 01- Momo Kapor ekskluzivno za AURORU !



Glava 1 - Pas, Boem i Dunav

Arči je mirisao opalo lišće i udvarao se slatkoj bolonjezerki koju je šetala neka plavooka studentkinja. Podseća na mene kad sam bio mlad. Psi su kao ljudi. A šta su ljudi? Ne znam šta su ljudi, ali sigurno znam da su jedna prolazna promenljiva.
Marfijev zakon.
Sve je jasno.
Duboko zamišljen, više no proteklih dana, šetao sam se zemunskim kejom. Reka se purpurno mreškala kao kosa Jelisavete Karađorđević. Divna žena. Veliki čovek. Visoko iznad mene nadnosile su se zidine mistične Gardoš kule. Prvi pogledi, osećanja, dodiri, sitna zadirkivanja i prvi poljupci zemunskih šmekera odigrali su se na tom istom mestu gde su njihovi hrabri i čestiti dedovi branili kapije grada između dva rata.
Rat je pakao. To su i oni znali.
A to je znao i Miroslav Glavočki nezvanični prvak sveta u bilijaru "Ženton", čuvenom crvenom bilijaru sa trinaest kugli i sa četrnestom dopunskom kuglom, kuglom smrti, koji se igrao u opskurnim bečkim barovima pod zemljom, gde je jedna izgubljena partija značila tananu svilenu liniju izmedju ovozemaljskog i nebeskog... beskonačno.
Ali Glavočkog, odnosno Ušketa, kako smo ga zvali mi klinci iz kraja, nije ubio crveni demon bilijarskih stolova i zagušljivog memljivog kafanskog dima, vec ta čuvena bitka kod Gardoš kule gde je izginula cela startna jedanaestorka zemunskog omladinskog fudbalskog kluba kao i celo IV-2 muškog zemunskog gimnazijuma.
Sto mladića, sto sokolova. Sto majki, sto majki Jugovića. Sto uplakanih devojaka i hiljade poljubaca.
.............................................................
U SLEDEĆEM NASTAVKU FELJTONA EKSKLUZIVNO IZDVAJAMO:
To sam takodje čuo kada sam poslednji put išao u Narodno i gledao "Idiota", gde je maestralnu ulogu ostvarila predivna beogradska ruža Ivana, Jelenina ćerka. Ime porodice počinje na slovo Ž. Ž kao život.

Monday, July 16, 2007

SENZACIONALNO ! Doktor Marićev kutak: "Naučite sve o ženama - ODJEDNOM!"


U ovom kratkom tekstu trudiću se da koristim više metafora a manje komplikovanih pojmova ne bih li uspeo u svom cilju da budem što jasniji. Uloga metafore je uloga odskočne daske za mislioca- ona mu pruža polazište za razmišljanje I bolje razumevanje same teme kojom se bavi.

Moj cilj nije da dam ikakve odgovore koji bi bili definitivni, ja vam čak ni ne nudim odgovore. Želja mi je da pružim obrise I podstaknem druge na rešavanje ovog kompleksnog problema.

Pokušajte da zamislite dva kompjutera: prvom su zamršeni kablovi, prespojena kola i pun je varničenja, a drugi je uređeniji, jasno odvojenih funkcija i radi glatko uz minimalan utrošak energije. Ženski mozak bi mogao da se uslovno zamisli kao prvi, a muški mozak kao drugi kompjuter.

Nova naučna istraživanja iz oblasti neurologije koja je sproveo Kinsey, pokazuju da su regije na mozgu koju su odgovorne za razmišljanje i emocije, drugačije kod žena nego kod muškog pola. Utvrdilo se, naime, da je kod žena aktivira ista regija u slučaju obe aktivnosti, dok kod muškarca postoje dve odvojene- jedna za racionalnu a druga za emotivnu aktivnost. Znači, ne samo da postoji razlika u konstrukciji mozga, već I u samoj prirodi njegovog funkcionisanja. To otkriće jasno ukazuje da je razlike koje postoje između polova, u njih usadila sama priroda. Razlike se ionako očitavaju u gotovo svim funkcijama, u građi, u ponašanju I u sveukupnoj aktivnosti jednog I drugog pola. One se ne samo ne daju iskoreniti, nego se, štaviše, razvojem civilizacije još I produbljuju.

Kinsey dalje otkriva I jednu zanimljivost: kod muškog pola se prilikom moždane aktivnosti (koja se može svesti na kretanja elektronskih impulsa u moždanom tkivu), u proseku stvara temperatura koja dostiže 46 stepeni celzijusa. Tačnije, Kinsey (koji je istraživao na američkoj populaciji) nam govori da temperatura dostiže 46 stepeni u 83% posto slučajeva, 45C u 12% posto slučajeva, a izuzetnu temperaturu od 47C u 5 % muških ispitanika. Ti podaci imaju zanimljivu posledicu koja je ujedno I uverljivo objašnjenje za problem koji muči i muški I ženski pol od davnina. Naime, koren ljudske dlake se upravo stanjuje ukoliko je duži vremenski period izlozen temperaturi od oko 45- 46 stepeni celzijusa. Kod žena je temperatura koja nastaje pri moždanoj aktivnosti u proseku 43-44 stepeni celzijusa što je nedovoljno da bi se koren dlake stanjio I time izazvao trajno opadanje kose, poznatije kao ćelavost. Izgleda da verovanje koje je prisutno u narodu stotinama godina, da nekome opada kosa od razmišljanja, ima svoje naučno opravdanje. Uostalom, setite se Čerčila, Hičkoka ili Gandija. Na nesreću, problem je samo objašnjen, ali ne I rešen. Kod žena, ćelavost se javlja veoma retko, tek u nekih 3%, I ona izgleda nema isti uzrok kao kod muškog pola, već je simptom neurotičnosti.

Razlika među polovima je velika, ali nije apsolutna. Svaki pol nosi u sebi I nešto malo od drugog pola. Tako na ženskim genitalijama ima sitnih ostataka muških genitalija, a jednako se I u muškim genitalnim organima nalaze tragovi ženskih genitalija. Žlezde sa unutrašnjim izlučivanjem stvaraju specifične ženske, odnosno muške polne hormone, tj. stvari koje putem krvi neprestano kolaju po organizmu I odrzavaju njegovu polnost. Ali, uz svoje muške hormone, poseduju muškarci I nešto ženskih stvari., a žene opet nešto muških. I među duševnim svojstvima ima nekad primesa drugog pola, koje su sad manje, sad jače izražene. Ta nepotpuna podvojenost polova očitava se I u tome što je čovek katkad sposoban da se seksualno zanima I za osobe istog pola (homoseksualnost).

Dakle, I muški I ženski pol uz sve svoje razlike, jesu pomešani I čine jednu stvar, jer, tek muškarac I žena zajedno čine čoveka. Prenesite situaciju na socijalni plan i zamislite pripadnika srednje niže klase I čoveka koji je nešto malo bogatiji. Kao I u društvu, tako I među polovima, onaj koji ima više sredstava treba (I ovo je jedino treba koje ću izreći) da pomogne svom sabratu koji je u nešto nezavidnijoj poziciji. Na taj način se stvara srećno društvo, a I tako se postiže harmoničan odnos.

Mi smo kao delovi automobila, kao motor spram auspuha. Motor je izvor snage I pokretač, dovodi nas na nova mesta a auspuh je ništa manje bitan, štaviše- kretanje bez njega je apsolutno nemoguće.

I završio bih sledećim poređenjem: polovi su kao dva stuba, doduše potpuno različita po svojoj građi, ali gotovo jednako visoka. Kad ih spoji luk međusobnog razumevanja I saradnje, nastaje trijumfalna kapija ljudske kulture.

SPECIJALNO ! Samo za naše najvernije čitateljke AURORA PSIHO ETIK TEST ! Slobodno kliknite na sliku da vam se uveća u novom ekranu !

POTPUNO EKSKLUZIVNO ! Odlomak iz nove knjige Jove Toševskog "Žena kao večita potpora, oslonac i kočnica"



Da stvar bude jasnija; žena od kad se rodi , čim ugleda svetlost života, ona drži svoja usta poluotvorena! Taj faktor je uvek iznenađivao medicinare, psihologe, a posebno seksologe širom sveta. Odgovor je jasan: žena večito nešto očekuje, očekuje nešto da joj se pruži, očekuje da je nešto obuzme. Da budemo jasni; nije u pitanju frustracija već nešto unapred određeno i normalno, kao što miš ima rep, kornjača svoj oklop, a pužić svoje antene. Naravno, postoje i izrodi. U svakom žitu ima kukolja. Tako ima i žena koje svoja usta drže čvrsto zatvorena, žene koje su razočarane, žene koje je obuzela neka prozapadnjačka ideološka farsa ili šta tome slično. Pak, postoji drugi ekstrem - žene koje svoja usta drže previše otvorena, to su uglavnom žene sa materijalnim problemima.

Kod homo sapiensa koji su muškog pola, znači evolutivni superiori, primetno je da oni usta drže opušteno zatvoreno, takođe pomalo napetim, kako bi mogli da kažu poneku pametnu repliku koja bi mogla da doprinese opštoj evoluciji, a pogotovo evoluciji ovog našeg slabijeg pola. Dalje, jasno je uočljivo, kako se muška gornja usna skoro ne vidi, znači jako je tankog epitela, a najbolji primer za to su muškarci dinarskog tipa a u ne tako davnoj prošlosti to su bili Spartanci.

Nastaviće se sa sledećim pitanjima:
Žene- siromašnije duhom bogatije po pitanju opšte egzistencije
Sitne tajne za zavođenje grlatih golubica

FRAJER MESECA - ZORAN ŠAMI

Sunday, July 15, 2007

DOBRI LJUDI NE UMIRU NIKAD

Treba znati da je ljubav večna, zato nema razloga da ne posetite ovaj internet časopis posvećen poznatima, lajfstajlu i muško ženskim odnosima... Saradnici ovog bloga su Momo Kapor, Jovo Toševski, doktor Marić, Vuk Bojović, Memedović, kao i mnogi drugi predstavnici južnoslovenske intlektualne i likovne elite...
uživajte jer...
život je samo jedan....